Razmišljam o ideji da je dobar dizajn nevidljiv, baš poput dobre tehnike. Ceste su ovdje izazovne. Vozimo kroz nemoguće uske ulice s izazovnim zavojima zaobilazeći nonšalantne pješake, no vožnja je tako instinktivna, a izvedba Mazde CX-30 tako besprijekorna da se moj um oslobađa i luta među oblacima dok vozimo. Kružimo oko jezera kroz tunele dok se nad nama izmjenjuju sunce i hlad. Vile u bojama sladoleda poredane su na elegantnim ulicama u tonovima limuna i pistacije, okružene visokim čempresima i živopisnim ružičastim geranijama.
Kad se svjetlost promijeni, nakratko stajemo kako bi Sonia skicirala. Oblaci polako prolaze i svake se sekunde sive nijanse neba mijenjaju. Pitam Soniu kako može raditi dovoljno brzo da uhvati prizor. Ona citira jednog od svojih heroja, Marka Rothka, „Slika nije prikaz doživljaja, već sam doživljaj“. Kada je vani u pejzažnom okruženju, ona hvata fragmente, no ne pokušava doslovno prikazati scenu, već prikuplja dojmove. Kasnije, kad je opet u svom studiju, interpretirat će te reference kako bi dovršila djelo